Južna obilaznica, sjeverna obilaznica, brza cesta, ova ulica, ona ulica... e da, nakon svih silnih rovanja ovih je dana asfaltirana i Ulica Stjepana Radića u Grudama.
Koliko god željeli više sadržaja u općini Grude, toliko je jasno da bez cesta taj sadržaj postaje gotovo nerealan. Trenutačno možemo samo zahvaljivati Bogu na jednom od najkvalitetnijih domova zdravlja u okruženju, pa se ljudi barem imaju gdje javiti prije nego što pokušaju stići do SKB-a Mostar. A kad se nešto ozbiljno dogodi, izlazak iz Gruda i prolazak kroz Trn u Širokom Brijegu znaju izazvati novu glavobolju, možda i prije one zbog koje se krenulo liječniku.
No, danas se držimo Gruda. Konačno su stigli milijuni maraka kojima bi trebala biti završena južna obilaznica. Ministarstvu prometa i komunikacija FBiH trebalo bi, valjda, zahvaliti na tome. Nećemo se sada držati one mantre “sve su to naši novci”, ovo ili ono, jer sve što se uplaćuje u proračun trebalo bi biti za opće dobro, pa nešto se, eto, valjda i vrati. Ali jesu li Grude ta dva milijuna maraka zaslužile odavno? Naravno da jesu. Zaslužile su i više.
Primjerice, za RTV Herceg Bosne, čiji su vrijedni radnici potplaćeni, a menadžment ponekad djeluje kao sjevernokorejska diplomacija, isto je ministarstvo ove godine osiguralo tri milijuna maraka. Pustimo sada priču o osuvremenjivanju programa jer je taj program odavno zapušten, a ovo što danas gledamo daleko je od svih dosadašnjih pokušaja ozbiljne televizije na hrvatskom jeziku u BiH. Taj novac je, očito, za krpanje nekih drugih rupa, ali to nas u ovom slučaju ne zanima.
Zanima nas u kontekstu činjenice da Grude godinama, zapravo desetljećima, muku muče s prometnom infrastrukturom. Zamislite samo da nas država, odnosno "naše" Ministarstvo prometa, nije držala na steroidima, pa da je uz ova dva milijuna dala još tri. Tim novcem ove je godine mogla biti završena i sjeverna obilaznica, a velik dio prometnih problema Gruda bio bi riješen. I ozbiljni smo kad to kažemo.
Međutim, država je Grudama u svim vremenima uglavnom bila maćeha. Mrvice bi davala tek onda kada bi ta ista država osjetila da je i sama na neki način ugrožena. S druge strane, i mi smo svojim karafekama pomogli toj državi da nas često gleda s podsmijehom.
Primjerice, Ulica Stjepana Radića radila se mjesecima, a područje oko Doma zdravlja Grude izgledalo je poput Bejruta. Dio južne obilaznice bio je kao reli Dakar. U jednoj traci moglo vas je ubiti vozilo iz suprotnog smjera ili ste vi mogli postati ubojica, jer, jasno, netko ima prednost, a netko ima sreću. Ako ste pak vozili drugom trakom, riskirali ste udarac u šaht.
Sve je neodoljivo podsjećalo na onu legendarnu anketu iz Ulice Labuda Đukića, kada čovjek govori koliko je čekao asfalt, pa nekako dođe do 300 godina. Ni mi s našim prometnicama nismo baš daleko od te računice.
Nadamo se zato da će ove mrvice namijenjene završetku južne obilaznice konačno biti dovoljne da se taj posao privede kraju. Istina, na toj istoj obilaznici stručnjaci iz federalnih cesta nisu, čini se, do kraja osmislili ni normalne izlaze na cestu, pa se nekoliko mještana u Pešiji već pobunilo. Nakon što im je zemlja u nekim ranijim vremenima “oteta” po bagatelnim cijenama, sada ni na ono što im je preostalo ne mogu izići kako treba.
Nije do kraja riješeno ni pitanje otpadnih voda, koje bi, prema zamišljenom rješenju, također trebale završavati na zemljištima ispod ceste. Dakle, nema baš previše mjesta za optimizam.
Ali, eto, nadat ćemo se. Nakon svega što smo prošli s grudskim prometnicama, čovjeku ne preostaje puno više od toga. I možda ćemo južnu obilaznicu konačno otvoriti prije nego što netko u nekoj novoj anketi kaže da asfalt čeka već četvrto stoljeće.
Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
