Na Ivi Lučiću je najteži zadatak! Ne daj da Zdenko postane Jerko

Ako je netko u obitelji Lučić dosad imao težinu razuma, mjere i intelektualnog autoriteta, onda je to svakako Ivo Lučić, pa je možda upravo na njemu sada i najteži obiteljski zadatak.
Na početku ovog izbornog ciklusa javno je podržao Darijanu Filipović, da bi nakon kandidature mlađeg brata Zdenka promijenio politički ton i priznao da je prema bratovoj kandidaturi subjektivan.

Lučići su poznata i poduzetna hercegovačka obitelj, a Zdenko je i sam godinama vezan uz privatni sektor i gospodarstvo.  
Upravo zato nameće se usporedba s Lijanovićima, obitelji koja je nekada izgradila veliko poslovno carstvo, a čiji su članovi poslije javno tvrdili da je ulazak Jerka Ivankovića Lijanovića duboko vezao obiteljski biznis uz politiku i pridonio padu tog biznisa. 

Nitko razuman ne može tvrditi da će Lučići završiti istim putem, ali povijest hercegovačkih obiteljskih poslovnih i političkih priča daje dovoljno razloga za oprez kada politika počne gutati sve ostalo. Iako neki kažu da u politiku gospodarstvenici ulaze upravo onda kad se poslovno carstvo raspada, ali nadamo se da ovdje pozadina nije takva.

Zdenko je u kampanji sve češće birao vrlo oštar osobni ton, od teških optužbi prema političkim protivnicima do zadiranja u njihove obitelji i privatne okolnosti, umjesto da ostane samo na programu i argumentima.

Kada politička rasprava sklizne prema roditeljima, obitelji i osobnim diskvalifikacijama, tada više nije riječ o političkoj borbi već o krkanluku i diskreditaciji najviše samog sebe.

Jerko Ivanković Lijanović svojedobno je iz uspješne poslovne obitelji otišao duboko u politiku, a desetljeće poslije jedan njegov nećak čak je knjigu o propasti obiteljskog carstva naslovio tvrdnjom da je upravo politika „uništila Lijanoviće“.

To se ne treba dogoditi Lučićima, pogotovo zbog Ive, jednog od najvećih intelektualaca u Hrvata.

Zato bi Ivo, kao stariji brat i čovjek čija riječ ima težinu, možda upravo sada trebao biti onaj koji će Zdenku reći da nakon izbora treba stati, vratiti politiku u granice politike i ne dopustiti da jedna kampanja postane obiteljska sudbina.

Zdenko ne smije postati Jerko.