Uplakani otac Zoran Stanić moli za pomoć! Sinu Damiru prije tri mjeseca izgubio se svaki trag

Još od 10. srpnja ove godine Zoran Stanić iz Makarske proživljava pravu noćnu moru jer je dan prije zadnji put vidio i čuo svog starijeg sina, 39-godišnjeg Damira Stanića, piše Slobodna Dalmacija.

Više od tri mjeseca Zoran traga za svojim Damirom s kojim se posljednji put susreo u Zagrebu gdje mu je kupio garsonijeru. 

Damirov nestanak prijavljen je 15. srpnja Policijskoj postaji Makarska i od tada je za Zorana stao cijeli svijet.

Naime, Zoran se s Damirom tog 8. srpnja, kao i svakog mjeseca, našao u Zagrebu gdje je Damir živio i radio zadnjih godinu i pol dana, bar je tako govorio.

S obzirom na to da je plaćao podstanarstvo u stanu na Trešnjevci, Zoran mu je odlučio kupiti garsonijeru u kvartu Donja Dubrava kako bi mu olakšao život pa mu je tada uručio i ugovor o kupnji stana i ključeve, a onda su, kao i svakog puta, otišli na ručak u restoran u blizini Trga bana Josipa Jelačića.

Međutim, Damir nije uspio niti ručati, već je oko 14 sati kazao da žuri na posao.

- Bilo mi je krivo što nismo uspjeli provesti zajedno bar pola dana, ali nisam ništa sumnjao jer sin mora na posao. Tog dana sam obavio cijelu proceduru oko kupnje garsonijere koja, tek sada kada vraćam film, Bogu hvala, glasi na moje ime. I onda sam se vratio u Makarsku sretan što je Damir stambeno osiguran, živ i zdrav.

Sutradan sam ga nazvao i rekao mu da kupi novi krevet za stan i još par stvari, a onda mu je 10. srpnja mobitel bio isključen. I tako danima. I mlađi sin Zlatan koji živi u Americi također ga je zvao milijun puta, ali mobitel je isključen. Taj 8. srpanj već tri mjeseca vrtim po glavi i pokušavam se sjetiti svake sitnice jer sam sina tada vidio zadnji put – kazuje Zoran, koji je onda nestanak prijavio makarskoj policiji i otada ga je par puta kontaktirao samo ljubazni policijski inspektor iz Splita.

U međuvremenu je Zoran zvao i tvrtku u kojoj je sin radio zadnjih godinu i pol dana otkada se iz Makarske preselio u Zagreb, ali onda je uslijedio šok jer su mu rekli da Damir ne radi kod njih još od veljače.

Trag po trag, saznao je i da je zadnja Damirova bankovna transakcija bila baš u veljači, kada je uzeo zadnji euro, a mobitel je isključen 10. srpnja kada mu je istekla kartica jer nije kupio bon.

Budući da nije imao pretplatu kod teleoperatera, kazali su mu da se ne mogu izlistati telefonski pozivi.

- Ostao sam šokiran kada sam saznao da on pet mjeseci uopće nije radio ni primao plaću niti živio u iznajmljenom stanu na Trešnjevci koji je otkazao u veljači kada je i dao otkaz. A meni i drugom sinu koji ga je isto posjećivao u Zagrebu uvijek je govorio da žuri jer mora na posao. Jedino me tješi što je zadnji put kada sam ga vidio, bio lijepo odjeven i obrijan, što znači da netko vodi brigu o njemu, ali očito i manipulira njime i ograničava mu kretanje, vrijeme i život.

Damir je inače povučen dečko, nije mi spominjao prijatelje koje bih mogao nazvati, ali je i naivan na što sam ga uvijek upozoravao, tako da postoji velika mogućnost da su ga vrbovali u nekoj sekti o kojoj se već puno puta i javno govorilo – kazuje Zoran.

Potom je makarska policija nestanak prijavila kolegama u Zagrebu, a koje su obišle adresu prebivališta na Trešnjevci i u Dubravi u kojoj je kupljen stan i nisu ga našle.

Na stolu samo ključ, ugovor i punjač za mobitel

Kako kazuje, nakon prijavljenog nestanka otišao je u Zagreb i u novom stanu je na stolu zatekao onaj ugovor o kupnji stana koji je uručio Damiru, rezervni ključ i punjač za mobitel. I to je sve pa se nada da stanuje negdje drugdje jer nije ostavio nijednu osobnu stvar.

- Ne mogu mirno živjeti ni spavati jer ne znam što mi je sa sinom. Najgore je kada dođem u Zagreb i obilazim mjesta gdje smo zajedno bili, a njega nema i sve se nadam da ću ga tu sresti. Ali, jako sam razočaran jer se puno dana izgubilo zbog pitanja nadležnosti policijskih postaja u Zagrebu pa su mi rekli da slučaj vodi postaja koja se nalazi na području gdje je sin zadnji put viđen, a ne na području prijavljenog prebivališta. I još mi nije jasno zašto onda nisu pregledali snimke kamera s Jelačićeva trga jer je tu ušao u tramvaj koji je također pokriven kamerama – kazuje Zoran dodavši da mu se u ovoj patnji čini da je sam na svijetu.

Kako kazuje uplakani i izbezumljeni Zoran, Damir je rođen u Sarajevu, a iz Amerike se vratio u Makarsku prije dvije godine te još čeka hrvatsko državljanstvo. Prije odlaska u Zagreb sezonski je radio u Makarskoj, a onda se preselio jer mu je zima u malom gradu bila dosadna. U MUP-ovoj Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba objavljeni su podaci o Damiru kao i fotografija.

Istaknuto je kako je visok 180 centimetara, smeđe kose i smeđih očiju, a u trenutku nestanka bio je odjeven u svjetloplavu majicu kratkih rukava, kratke hlače i tenisice.

- U slučaju da posjedujete informacije o ovoj osobi, molimo vas da obavijestite najbližu policijsku postaju ili nazovete broj 192. Također, informacije možete dostaviti i preko e-mail adrese nestali@nestali.hr - apelirali su iz MUP-a uz napomenu da se nestanak vodi u PU splitsko-dalmatinskoj jer je Zoran slučaj prijavio PP Makarska.

U zarobljeničkom logoru proveo šest i pol mjeseci

Inače, Zoran se sa sada pokojnom suprugom u Makarsku iz Amerike doselio prije četiri godine, i to nakon 27 godina. U gradu podno Biokova je namjeravao provesti lijepe umirovljeničke dane, ali supruga se teško razboljela i preminula svega nakon dva mjeseca.

Ali, tragedije ga nisu štedjele u životu jer je za vrijeme rata u Sarajevu, gdje je živio s obitelji, kao hrvatski vojnik bio zarobljen od strane srbijanskih vojnika u Kuli te je proveo u logoru šest i pol mjeseci. Obitelj nije vidio dvije i pol godine niti je išta znao o njima kao ni oni o njemu pa ih je na kraju našao u izbjeglištvu u Orebiću. Nakon rata su se odselili u Ameriku gdje se Zoran liječio od teške plućne bolesti.

U mladosti je Stanić bio novinar i u Makarsku je na ljetovanje dolazio punih 50 godina. Smrt supruge su mu nekako ublažili sinovi Zlatan i Damir koji su stalno dolazili u Makarsku, da bi se Damir na koncu i vratio, što uskoro planira i Zlatan. Zoran je i humanitarac, pa od 2022. godine, kada se sprijateljio s Udrugom 156. brigade HV-a, pomaže donacijama za blagdane i to bolesnim i članovima slabijeg imovnog stanja.

- Preživio sam smrt supruge, bolest, strahote rata, zarobljeništvo, godine odvojenosti od obitelji za kojom sam tragao i izbjeglištvo. Ali sinov nestanak me sada dotukao i to mi najteže pada od svih životnih nedaća. Ne znam gdje je, je li gladan, žedan, zatočen, mučen i na koncu, je li uopće živ. Ali, opet me vjera i nada održavaju na životu, ako se ovi strahovi i neizvjesnost uopće tako mogu nazvati jer samo dišem i životarim u grču – kazuje Zoran kojem se srce stegne pri svakom zvuku mobitela jer sve misli da zove Damir ili policija koja će reći da su ga našli živog i zdravog, zaključuje Slobodna Dalmacija.